Samouki sam keramičar iz Knina. Iako se keramikom družim od ranog djetinjstva, samom izradom sam se počeo baviti relativno kasno, u srednjim tridesetim. Zanimanje za keramiku vezano je za arheologiju.
Kako su moji porijeklom iz sela Tepljuha blizu Drniša, a koji bolje poznaju povijest znaju da se tamo smješta antička Promona, dio djetinjstva smo proveli upravo tamo. Na razvalinama Promone razasuto je mnoštvo ostataka keramike u kontinuitetu od prapovjesne, rimske, pa sve do kasnosrednjovjekovne, koje smo kao djeca nalazili i sakupljali i tako stvarali malu kolekciju keramike.
Mnogo godina kasnije pojavila se želja da se od komada nađene keramike napravi replika neke posude i da se izvede neki oblik – i tako je sve počelo.
Napravljeno je ručno kolo, u napuštenoj ciglani blizu Knina prikupljena je glina i proces izrade je mogao početi.
Keramička umjetnost kod nas je prilično zanemarena, pa je bilo mnogo prepreka:
Tradicija izrade keramike gotovo je izumrla.
Niste mogli upisati tečaj ili radionicu keramike u blizini.
Literatura je bila oskudna, a internet nije bio dostupan kao danas.
Prvi radovi bili su nezgrapni. Glina je bila podatna, ali sa više mana nego prednosti. Mnogo se proučavalo i ispitivalo, stjecalo iskustvo i upoznavalo s procesom izrade. Mnoge sam stvari saznao na teži način, pa su usvojena znanja bila utoliko vrijednija.
Ali keramika me potpuno osvojila – svojom brzinom razvoja, izborom materijala, tehnikama izvedbe, mogućnostima dekorisanja i postojanošću predmeta.
Od tehnika koje keramika nudi, opredijelio sam se za saggar – paljenje u zaštitnom kontejneru.
Povijest: Preteča saggar paljenja dolazi iz drevne Kine, gdje su keramičari štitili porculan od vatre i dima.
Cilj modernih keramičara: Bojanje površine posuda efektima vatre, dima i organskih materijala.
Saggar tehnika podsjeća me na početke mog bavljenja keramikom, kad sam posude palio na primitivan način, s velikim osobnim angažmanom u:
prikupljanju drva
pripremi posuda za paljenje
održavanju i kontroli vatre
vađenju posuda nakon završnog paljenja
Većina procesa odvija se u prirodi i omogućava eksperimentiranje. Ako niste zadovoljni rezultatom, paljenje se može ponoviti.
Odabir gline otpornе na termičke šokove (obično gline s velikim udjelom šamota).
Formiranje posude na kolu – poželjno je da bude obla jer bolje podnosi termičke šokove.
Sušenje i poliranje površine.
Biskvitno paljenje u peći na 800–900°C.
Završna obrada:
polijevanje željeznim kloridom za crvenu boju
polaganje posude na aluminijsku foliju i omatanje organskim materijalom (slama, piljevina, kuhinjska sol, oksidi)
slaganje u metalnu bačvu i loženje vatre
Hlađenje, čišćenje, zaštita voskom i poliranje.
Posude izrađene ovom tehnikom služe isključivo u dekorativne svrhe.
Iako možda primijetite nedostatak izložbi i nagrada, moji radovi imaju umjetničku, zanatsku i estetsku vrijednost. Poštujući materijal, tradiciju, prethodne majstore i vlastitu osobnost, stvaram uživajući i s željom da i drugi uživaju u mojim proizvodima.
Kako je rekao jedan velikan:
„Nema boljeg načina da pobjegnete od svijeta od umjetnosti, ali nema ni boljeg načina da se spojite sa svijetom.“